petak, 26. kolovoza 2016.

Uspomene

Nemirni zvuci
Tvoje miline
I glasni povici iz dubine
Gorak okus iz stare pukotine
Sve su to samo lijepe uspomene.

utorak, 23. kolovoza 2016.

Zaključano srce

Nešto me koči.
Koči ka tvome srcu.
Nešto mi ne da mira.
I izjeda me iznutra.
Nešto mi se smije.
Smije mom strahu.
Nešto me koči.
Koči ka tvome srcu.
Pusti me unutra.
Lud sam za tobom.

utorak, 16. kolovoza 2016.

Tijela

Naša su tijela
Jedno.
Tijela koja se
Spajaju poput
Sunčevih zraka.
Tijela koja sklupčano
Sjede na svježe
Pokošenoj travi.
Tijela koja
Odzvanjaju metalnim
Zvukovima sreće.
Službeno sam tvoja.
Jedina.

nedjelja, 14. kolovoza 2016.

Snaga života

Neoprezni koraci.
Koraci ispunjeni
Snagom života.
Nesigurni pogledi.
Pogledi ispunjeni
Čežnjom i vapajom.
Neuspjeli pokušaji.
Pokušaji ispunjeni
Gorčinom i suzama.
Neotkrivene tajne.
Tajne ispunjene
Vrelošću tvog
Srca.

Kiša

Kapi kiše brišu
Sjaj u mojim
Očima
Brišu moje
najsnažnije
Osjećaje.
Brišu sva
Moja sjećanja.
Brišu sve
Moje misli.
Ljepota više
Ne postoji.
Nikad više
Neće postojati.
Kiša ju je
U potpunosti isprala.

subota, 13. kolovoza 2016.

Samoća

Trenutak samoće 
Ulijeva mi strah u
 Kosti.
Samoća me čini 
Nesretnom.
Izgubljena sam
 Između dvaju svjetova.
Izgubljena sam
 U svojim mislima.
Mislima koje 
Oduzimaju 
Dah.
Mislima koje me
 Čine 
Nedostižnom.
I hladnokrvnom.
Ne razumijem
 Samu sebe.
Ne razumijem
 Svoje strahove.
Plaši me pomisao
 Na tebe.
Plaši me svaki
 Tvoj dodir.
Plaše me tvoje 
Mekane usne u kojima
 Sam nekada 
Uživala.
Moja duša je 
Zarobljena u tvom
 Tijelu.
Posjeduješ me.
Posjeduješ svaki dio 
Mene.
A ti toga nisi ni 
Svjestan.

petak, 12. kolovoza 2016.

Vreli poljupci

Moje je tijelo 
Obloženo tvojim 
Poljupcima.
Vrelim, zagasitim 
Poljupcima.
Poljupcima koji odaju
 žar.
Žudnja za tobom
 Postaje sve veća.
Ljubav postaje 
Stvarnost.

četvrtak, 11. kolovoza 2016.

Kosa

Vršcima prstiju dodirujem
 Tvoju svijetlo smeđu
 Kosu.
Kosu koja je pretrpjela
 Poraze.
Kosu ispunjenu
 Iznemoglosti.
Kosu iscrtanu baršunastim
 Detaljima
 Smrti.
Činiš se
 Nedostižnom.
Sada si potpuni 
Stranac.

Božica svemira

Stojiš pred ogledalom.
Tvoje oči svjetlucaju
Poput blistavih
Zvjezdica.
Pokraj tebe ne mogu ostati Ravnodušan.
Postaješ božica
Svemira.
Božica sasvim
Drugih
Dimenzija.
I na trenutak se sve čini kao Divan
San.

utorak, 26. srpnja 2016.

Uspavana ljepotica

Pratiš me zlaćajnim pogledom.
Tvoje oči svjetlucaju u mraku.
Izgledaš posve umorno.
Tvoje lice je ukrašeno tamnim podočnjacima.
Jedva stojiš na nogama.
Polako kloneš.
Padaš na baršunaste jastuke prekrivene šarenim cvijećem.
Na trenutak se činiš kao uspavana ljepotica.
Lice ti postaje blijedo i sumorno.
Kapci ti se polako, ali sigurno zatvaraju.
Približavam se tvom usnulom tijelu i provjeravam tvoje bilo.
Više ne dišeš.
Tvoje srce je stalo.
Suze mi polako krenuše niz obraze.
Natopile su tvoju ljubičastu haljinu.
Riješila si se svih muka koje su ti cijelo vrijeme zauzimale misli.
Sada odlaziš na nebo.
Čvrsto vjerujem da ćeš tamo pronaći svoju davno izgubljenu sreću.



utorak, 21. lipnja 2016.

Ljubav nas spaja

Sjedimo u tišini.
Ona i ja.
Ljubav mog života.
Prislonila je ruku na moje rame.
Njene usne sasvim polako dodiruju moje.
Osjećam se izvanredno.
Odvela me u sasvim drugi svijet.
Svijet koji samo možemo zamišljati.
Toplina njenog tijela obuhvaća moje.
Ne želim ništa progovoriti.
Ovaj trenutak je čudesan.
Usne nam se polako odmiču jedne od drugih.
Dodirujem njene rumene obraze.
Krupne, smeđe oči zagledale su se u mene.
Prekrasna je.
Razmišljao sam o njoj godinama.
Nedostajao mi je njen osmijeh.
Ona je nevjerojatna.
Uvijek puna pozitivne energije i nade.
Vjerovala je u nas.
Oduvijek.
Nije odustala, kao ni ja.

ponedjeljak, 20. lipnja 2016.

Žudim za njom

Otvaram oči.
Osjećam laganu hladnoću koja obavija moje tijelo.
Nalazim se na podu.
Ne sjećam se ničega.
Noć se polako spušta.
Ljudi su otišli svojim kućama, a tek tu i tamo neki prolaznik opsuje.
Osjećam se očajnički.
Počinjem se ježiti od ovolike hladnoće.
Ne godi mi.
Vlakovi se nalaze na svojim mjestima.
Nakratko se zagledam u nebo.
Zvijezde mi se osmjehuju.
Pogled je krasan.
Ne želim ustati.
Ovdje se osjećam sigurno.
Misli me vode u sasvim druga prostranstva
.Zamišljam visoke planine i sunce koje širi svoju toplinu i smije se.
Raširilo je svoja usta i pokazuje mi zube.
Ne ruga mi se.
Svoju sreću želi podijeliti sa mnom.
Na trenutak čak i postajem sretan.
Misli mi zauzima ona.
Osoba koja mi znači sve na svijetu.
Zbog nje padam u depresiju, a ne želim to.
Vrijeme je da nešto poduzmem.
Ne želim samo stajati na mjestu i tonuti sve dublje i dublje.
Želim biti s njom.
S njom sam sretan.
 Čini me zadovoljnim i ispunjenim.
Ne želim više razmišljati
.Jutro je pametnije od večeri, tako bar kažu.

nedjelja, 19. lipnja 2016.

U mislima mi je samo ona

U mislima mi je samo ona

Stojim na kolodvoru.
Sam.
Pokušavam razmišljati.
Buka koju stvaraju vlakovi ometa moju koncentraciju.
Ljudi me čudno pogledavaju.
Vjetar puše nevjerojatnom brzinom.
Hladno je.
Postajem nervozan.
Želim razbistriti glavu.
Na žalost, okolnosti mi to ne dozvoljavaju.
Suzdržavam suze.
Mnoštvo stvarčica mi je na pameti.
Nikako da se smirim.
Pokušavam razmišljati o ljepšim stvarima, ali me misli stalno odvedu na drugi put.
Čekam njen poziv već danima
Ona ne misli na mene, ali ja ludim za njom.
Gušim se u mislima.
Teško je ne razmišljati o njoj.
Na trenutke čak i uspijevam.
Misli mi odvlači kiša
Lije kao iz kabla.
Ljudi psuju.
Zvuk kiše me smiruje.
Sklapam oči.
U glavi mi je još uvijek samo ona.
Njezin osmijeh.
Njene prekrasne smeđe oči
Odjednom osjećam kako padam na pod.
Sve oko mene se ruši.

subota, 18. lipnja 2016.

Zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava.

Zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava

Pogledom me ubijaš.
Tvoje smeđe, krupne i sjajne oči gledaju me s malom dozom nesigurnosti.
Vjerujem da ti je stalo, ali ne pokazuješ to
Zbunjuješ me iz dana u dan
Zbunjuješ sve moje osjećaje.
Zbunjuješ svaki moj dio tijela.
Nije mi jasno kako to uspijevaš.
Pogledi nam se susreću, ali samo nakratko.
Stojimo u tišini.
Prilaziš prozoru i zaustavljaš se laganim koracima.
Tvoja raskošna haljina spušta se niz lijepo građeno tijelo.
Ruku stavljaš u džep i vadiš kutiju cigareta.
Polako razmišljaš.
Dim cigarete širi se prostorijom.
Odjednom ti krenu suze niz lice.
Ostaješ sasvim nepokretna.
Stojiš u mraku i gledaš mnoštvo blistavih zvjezdica koje prekrivaše gotovo cijelo nebo.
Želim ti obrisati suze, utješiti te.
Uzdahnula si.
Suze više nisu tekle.
Želiš progovoriti, ali ne možeš.
Riječi ne izlaze iz tebe.
Postaješ tajanstvena.
Okrećeš se i prilaziš vratima.
Otvaraš ih svom snagom i izlaziš iz ove sjetne prostorije.
Zalupila si vratima.
Nije mi bilo svejedno.
Postajem melankoličan.
Više ništa nije isto kao prije.
Otišla si.
Nisi mi uputila ni pozdrav.
Znaš, zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava.