subota, 18. lipnja 2016.

Zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava.

Zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava

Pogledom me ubijaš.
Tvoje smeđe, krupne i sjajne oči gledaju me s malom dozom nesigurnosti.
Vjerujem da ti je stalo, ali ne pokazuješ to
Zbunjuješ me iz dana u dan
Zbunjuješ sve moje osjećaje.
Zbunjuješ svaki moj dio tijela.
Nije mi jasno kako to uspijevaš.
Pogledi nam se susreću, ali samo nakratko.
Stojimo u tišini.
Prilaziš prozoru i zaustavljaš se laganim koracima.
Tvoja raskošna haljina spušta se niz lijepo građeno tijelo.
Ruku stavljaš u džep i vadiš kutiju cigareta.
Polako razmišljaš.
Dim cigarete širi se prostorijom.
Odjednom ti krenu suze niz lice.
Ostaješ sasvim nepokretna.
Stojiš u mraku i gledaš mnoštvo blistavih zvjezdica koje prekrivaše gotovo cijelo nebo.
Želim ti obrisati suze, utješiti te.
Uzdahnula si.
Suze više nisu tekle.
Želiš progovoriti, ali ne možeš.
Riječi ne izlaze iz tebe.
Postaješ tajanstvena.
Okrećeš se i prilaziš vratima.
Otvaraš ih svom snagom i izlaziš iz ove sjetne prostorije.
Zalupila si vratima.
Nije mi bilo svejedno.
Postajem melankoličan.
Više ništa nije isto kao prije.
Otišla si.
Nisi mi uputila ni pozdrav.
Znaš, zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava.

Nema komentara:

Objavi komentar