Ljubav nas spaja

Sjedimo u tišini.
Ona i ja.
Ljubav mog života.
Prislonila je ruku na moje rame.
Njene usne sasvim polako dodiruju moje.
Osjećam se izvanredno.
Odvela me u sasvim drugi svijet.
Svijet koji samo možemo zamišljati.
Toplina njenog tijela obuhvaća moje.
Ne želim ništa progovoriti.
Ovaj trenutak je čudesan.
Usne nam se polako odmiču jedne od drugih.
Dodirujem njene rumene obraze.
Krupne, smeđe oči zagledale su se u mene.
Prekrasna je.
Razmišljao sam o njoj godinama.
Nedostajao mi je njen osmijeh.
Ona je nevjerojatna.
Uvijek puna pozitivne energije i nade.
Vjerovala je u nas.
Oduvijek.
Nije odustala, kao ni ja.

Žudim za njom

Otvaram oči.

Osjećam laganu hladnoću koja obavija moje tijelo.

Nalazim se na podu.

Ne sjećam se ničega.

Noć se polako spušta.

Ljudi su otišli svojim kućama, a tek tu i tamo neki prolaznik opsuje.

Osjećam se očajnički.

Počinjem se ježiti od ovolike hladnoće.

Ne godi mi.

Vlakovi se nalaze na svojim mjestima.

Nakratko se zagledam u nebo.

Zvijezde mi se osmjehuju.

Pogled je krasan.

Ne želim ustati.

Ovdje se osjećam sigurno.

Misli me vode u sasvim druga prostranstva

.Zamišljam visoke planine i sunce koje širi svoju toplinu i smije se.

Raširilo je svoja usta i pokazuje mi zube.

Ne ruga mi se.

Svoju sreću želi podijeliti sa mnom.

Na trenutak čak i postajem sretan.

Misli mi zauzima ona.

Osoba koja mi znači sve na svijetu.

Zbog nje padam u depresiju, a ne želim to.

Vrijeme je da nešto poduzmem.

Ne želim samo stajati na mjestu i tonuti sve dublje i dublje.

Želim biti s njom.

S njom sam sretan.

 Čini me zadovoljnim i ispunjenim.

Ne želim više razmišljati

.Jutro je pametnije od večeri, tako bar kažu.

U mislima mi je samo ona

U mislima mi je samo ona

Stojim na kolodvoru.

Sam.

Pokušavam razmišljati.

Buka koju stvaraju vlakovi ometa moju koncentraciju.

Ljudi me čudno pogledavaju.

Vjetar puše nevjerojatnom brzinom.

Hladno je.

Postajem nervozan.

Želim razbistriti glavu.

Na žalost, okolnosti mi to ne dozvoljavaju.

Suzdržavam suze.

Mnoštvo stvarčica mi je na pameti.

Nikako da se smirim.

Pokušavam razmišljati o ljepšim stvarima, ali me misli stalno odvedu na drugi put.

Čekam njen poziv već danima

Ona ne misli na mene, ali ja ludim za njom.

Gušim se u mislima.

Teško je ne razmišljati o njoj.

Na trenutke čak i uspijevam.

Misli mi odvlači kiša

Lije kao iz kabla.

Ljudi psuju.

Zvuk kiše me smiruje.

Sklapam oči.

U glavi mi je još uvijek samo ona.

Njezin osmijeh.

Njene prekrasne smeđe oči

Odjednom osjećam kako padam na pod.

Sve oko mene se ruši.

Zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava.

Zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava

Pogledom me ubijaš.

Tvoje smeđe, krupne i sjajne oči gledaju me s malom dozom nesigurnosti.

Vjerujem da ti je stalo, ali ne pokazuješ to

Zbunjuješ me iz dana u dan

Zbunjuješ sve moje osjećaje.

Zbunjuješ svaki moj dio tijela.

Nije mi jasno kako to uspijevaš.

Pogledi nam se susreću, ali samo nakratko.

Stojimo u tišini.

Prilaziš prozoru i zaustavljaš se laganim koracima.

Tvoja raskošna haljina spušta se niz lijepo građeno tijelo.

Ruku stavljaš u džep i vadiš kutiju cigareta.

Polako razmišljaš.

Dim cigarete širi se prostorijom.

Odjednom ti krenu suze niz lice.

Ostaješ sasvim nepokretna.

Stojiš u mraku i gledaš mnoštvo blistavih zvjezdica koje prekrivaše gotovo cijelo nebo.

Želim ti obrisati suze, utješiti te.

Uzdahnula si.

Suze više nisu tekle.

Želiš progovoriti, ali ne možeš.

Riječi ne izlaze iz tebe.

Postaješ tajanstvena.

Okrećeš se i prilaziš vratima.

Otvaraš ih svom snagom i izlaziš iz ove sjetne prostorije.

Zalupila si vratima.

Nije mi bilo svejedno.

Postajem melankoličan.

Više ništa nije isto kao prije.

Otišla si.

Nisi mi uputila ni pozdrav.

Znaš, zbunjuješ me, ti zvijezdo blistava.